18.02.2008., ponedjeljak
O poklonima
...konačno, ali i o još nekim stvarima Negdje u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana htjela sam napisati riječ – dvije o poklonima. Kod mnogih ljudi na spomen tih blagdana pokloni su prva asocijacija. Neki priznaju, neki ne priznaju, ali vjerujem da je tako. Pokloni, slobodni dani, obilni obroci, mnoštvo slastica i napitaka svih vrsta. Putovanja, druženja s rođacima i prijateljima. Izvorne vrijednosti blagdana kao da su pomalo izgubljene negdje u civilizacijskom hodu. No, izgleda da se i ja gubim. Nisam htjela o tome. Htjela sam ukratko opisati kakve poklone volim dobivati. Za svaki slučaj, ako netko poželi … Opet se gubim! Dakle, ja ne volim dobivati poklone. Najozbiljnije! Kad moram pružiti ruku ne bih li primila paketić u šarenom papiru preplavi me neka čudna nelagoda. "Hvala. Niste trebali!" Niste trebali!? Što to znači, naravno da nisu trebali. I što sad? Zbunjeno gledam nekamo u stranu, ne znam kamo bih spustila poklon. Da ga odmah otvorim? Otvaram. Još nesvjesna o čemu se zapravo radi, nehotice slažem neki blesasti izraz na licu. "Jaaaaoo! Kraaassno jeeeee! Baš vam hvala!" Poklonodavac samozadovoljnim izrazom lica kao da kaže: "ha, naravno da je krasno, ti tako nešto nisi ni mogla imati dok se ja svojim profinjenim ukusom, svojom velikodušnošću nisam sjetio bar malo oplemeniti tvoj dosadni, sivi životni prostor; tvoj dosadni, sivi imidž…" Ma nisam htjela ni o tome (mada pamtim takve situacije). Htjela sam o idealnim poklonima! O poklonima koje volim, koje s radošću očekujem i koji mi zaista uljepšaju život. Dobivam ih od meni bliskih i dragih osoba. Od ljudi koji me vole i koji mi poklanjaju nešto jer me iskreno žele razveseliti. 1. kategorija trajni pokloni - knjige – svih vrsta: beletristika, publicistika, kuharice… najčešće mi ih poklanja mama, sve su mi drage - nakit – diskretan (poklonodavac me mora dobro poznavati), bijelo zlato, srebro visokog sjaja, ogrlice ili narukvice; najdraži poklon iz ove kategorije: ogrlice sa Swarovski privjescima - svileni šalovi i marame – svih boja i uzoraka (već ću ja to spojiti s nečim), najdraža ručno oslikana svilena marama nježno plave i bijele boje, jako šarena marama kupljena na Siciliji, svileni šalovi i marame kupljeni u tvornici svile u Kini – svi su mi dragi, a tko mi ih poklanja… neću reći! - nosači zvuka – klasika, zvuci južne Amerike, zvuci južne Italije… svi su mi dragi 2. kategorija polutrajni pokloni - godišnja pretplata na hrvatsko izdanje časopisa Reader's Digest – već drugu godinu zaredom dobivam čestitku "vama draga osoba poklanja vam godišnju pretplatu…" i uživam u knjižici koja se svakog mjeseca nađe u mojem poštanskom sandučiću; naravno da iza svega stoji nitko drugi nego moja mama. - botilja finog vina – zahvalit ću za svaku botilju, ali najdraža su mi crna vina. Ako niste enolog, čitajte one papiriće na kojima piše cijena. Bolja vina imaju na tim papirićima barem trocifrenu brojčicu. Iako deklarirana Istrijanka, ne cijenim baš istarsku malvaziju (bijelo, naravno) pa čak ni teran. Ali izmamit će mi osmijeh vodnjanski ili momjanski muškat. - sobne ili balkonske lončanice – bilo koje, najdraže: anturijum, orhideje - pribor za moj radni stol - rokovnici, parkerice, mali stolni kalendari… najdraži: nešto što ja zovem USB produžni kabel – dakle okrugla pločica s 4 USB priključka i dugmetom. E, kad se to dugme pritisne, ploča poprimi ulogu grijača moje šalice za kavu. - mirisne soli za kupanje, šamponi – poklonodavac me mora poznavati 3. kategorija može, ali bolje je izbjegavati - rezano cvijeće, iznimka: tri bijele ruže (ali to je poseban slučaj) - čokolade, keksi, pa makar bili oni fini u luksuznom pakiranju - sitni predmeti za dom – manje vaze, čaše, zdjelice, šalice, pribor za jelo, podmetači, stolnjaci… 4. kategorija izbjegavati pod svaku cijenu - parfemi – nitko ne može znati kakav se meni miris sviđa, iznimka je slučaj kad naručim točno konkretan parfem (Elisabeth Arden 5th avenue ili Green tea); Iznimka br.2: Yves Saint Laurent – Poison – pogođeno kao poklon jednom prilikom (ali to je također poseban slučaj) - bilo kakvi odjevni predmeti - ukrasni predmeti za dom – ono što Talijani zovu soppramobili, dakle ono što obično stoji (kupi prašinu) na nekoj komodi, stoliću, polici. To ne volim po kući, (imaju Talijani i izraz cianfrusaglie), a ono malo što imam, volim sama izabrati i kupiti. To su najčešće sitne (da stanu u šaku) uspomene s putovanja. Iznimka – 4 zidne slike, akvareli pulske umjetnice, poklon moje mame! - bilo kakvi predmeti za dom – nekakvi dijelovi namještaja, lusteri (vjerujte i to sam dobila jednom prilikom i netaknuto frknula u podrum, da ne govorim da sam bila bijesna zbog pokušaja nametanja nekakvog ružnog lustera mom svakodnevnom pogledu) - posteljina, pokrivači, prekrivači… - bilo što pretjerano skupo (kada točno znam da cijena prelazi normalne mogućnosti poklonodavca); - bilo što pretjerano glomazno (poklon moram moći lagano podići jednom rukom i ne smije zauzeti više od nekoliko kubnih centimetara) Mislim da bi ovo zasad bilo sve. Ako se još nečega sjetim, napisat ću dodatak, a u posebnom postu opisat ću nekoliko ekstremnih slučajeva s poklonima. P.S. Ovo je tekst koji sam ranije najavila, ali je pisanje bilo odgođeno. Sada sam ga napisala potaknuta Alkionovim postom u kojem pokušava dati svoju ideju o osobnosti pojedinih blogerica. Ono malo što je o meni napisao prilično je točno. Na komentare u postu prestala sam odgovarati jer ne želim polemizirati sa Sorenom Kierkegaardom (copy-paste s Wikipedije svi znamo napraviti). Njegove stavove i filozofiju čitala sam i apsolvirala davno i ne smatram ih konačnom i jedinom istinom. Imao je on svoje sljedbenike, ali i čitav niz filozofa oponenata. Zar da ja sada kao odgovor citiram njihova djela? Kamo bi me to odvelo? Osim toga i Kierkegaardov egzistencijalizam je prilično slojevit i iz ovako kratkog citata nije uputno zaključivati o čitavom njegovom razmišljanju. Čitala sam mnoge filozofe, sociologe (nešto sam morala, a nešto je bio gušt)… i izgradila svoj način razmišljanja. Vrlo širok, nikako isključiv način razmišljanja. Izgradila sam razmišljanje i svjetonazor koji mi dozvoljavaju da budem slobodna i od i za; naravno u okvirima moralnih principa, u okvirima zakonskih odredbi, u okvirima poštovanja tuđih sloboda. Slobodna sam i sretna jer jednakom strašću uživam i u materijalnom (ne u vulgarnom konzumerizmu) i u duhovnom; i u bazi i u nadgradnji (kako bi rekao moj prijatelj Marx); i u prirodi i u čovjeku! Ništa i nitko mi ne nameće način na koji ću doživljavati sebe i svoju okolinu. Sve što mi je na bilo koji način dostupno mogu sagledati otvorenog srca i bez trunke predrasuda. |
- 19:49 - Komentari (36) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |